Prevoditelj na znakovni jezik težak je i potplaćen, ali izuzetno plemenit i zanimljiv posao. Pri spomenu prevoditelja na znakovni jezik, ljudi se gotovo uvijek sjete osobe u kutu ekrana koja prevodi Dnevnik, ali u stvarnosti je posao prevoditelja znakovnog jezika puno važniji i obimniji te uključuje i borbu za promicanje prava i podizanje kvalitete života gluhih i gluhoslijepih osoba.
U Republici Hrvatskoj ta se borba vodi u Savezu Dodir koji okuplja nekoliko udruga članica iz različitih županija, a osnovan je od strane samih gluhoslijepih osoba. Dodir organizira edukacijsko-rehabilitacijske programe za osposobljavanje i neovisno življenje, poput savjetodavne podrške ili tečajeva hrvatskog znakovnog jezika, programa za izobrazbu stručnih prevoditelja za gluhoslijepe i drugih.
Prevoditelji znakovnog jezika mogu raditi svuda gdje za njima postoji potreba, a pri radu je potrebno obratiti pažnju na očuvanje značenja izvornog jezika te postići što veći smisao na ciljnome jeziku. Usluge prevoditelja koriste se u različitim situacijama, primjerice na manifestacijama, prilikom odlaska liječniku ili na sud, u školama i ostalim odgojnoobrazovnim institucijama, u svakodnevnome životu i slično. Posao prevoditelja znakovnoga jezika traži stalno usavršavanje, usvajanje novih vještina i kompetencija te stalnu prilagodbu na individualni pristup, ovisno o situacijama koje mogu biti službene ili neslužbene. Zbog svega toga posao prevoditelja je stresan, ali i izuzetno zanimljiv i nadasve plemenit.