Intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine te ga se kao takvog može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti pa čak i naslijediti kao i svako drugo vlasništvo. Definiramo ga kao proizvod ljudskog uma koji predstavlja nematerijalna dobra čija je vrijednost u umnožavanju, upotrebi i prikazivanju drugim ljudima pa nije svrhovito, a često niti moguće zaštititi ga sakrivanjem, zatvaranjem ili drugim mjerama fizičke zaštite.
Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje koja je plod ljudskog intelekta pripada njezinom stvaratelju i predstavlja intelektualno vlasništvo.
U poslovnome svijetu, intelektualno vlasništvo je nematerijalna imovina čije uspješno iskorištavanje može biti temelj poslovanja ili može pridonijeti boljem poslovanju. U svrhu zaštite ove vrste dobara te poticanja kreativnosti koja doprinosi općem društvenom razvoju, razvijen je i odgovarajući sustav pravne zaštite intelektualnog vlasništva, a obuhvaća pravne instrumente kojima je uređen način stjecanja intelektualnog vlasništva i način zaštite od njegova neovlaštena korištenja. Neovlaštena uporaba predmeta intelektualnog vlasništva predstavlja povredu prava vlasnika na raspolaganje i stjecanje koristi od takvog vlasništva, a štiti se institucijama i alatima pravnoga sustava.
Unutar intelektualnog vlasništva razlikujemo dvije podgrupe prava – autorsko i srodna prava te prava industrijskog vlasništva. Autorsko pravo je isključivo pravo autora na raspolaganje njegovim književnim, znanstvenim, umjetničkim djelima te djelima iz drugim stvaralačkih područja, dok se srodna prava odnose na prava izvođača, proizvođača fonograma i emitiranja radija i televizije. Pravima na industrijsko vlasništvo proizvođači svoje poslovne interese, položaj na tržištu te uložena sredstva štite od konkurenata.
Plastično prikazano, patentom se štiti neko novo rješenje tehničkog problema, industrijskim dizajnom štiti se novi vanjski oblik ili izgled proizvoda, a žigom se štiti znak koji služi za razlikovanje nekog proizvoda od sličnih proizvoda na tržištu.
Gledajući sve navedeno i slijedeći praksu europskih zemalja, potrebno je kontinuirano podizanje svijesti o važnosti poštivanja intelektualnog vlasništva kao imovine. Isto tako je važno i osvještavanje važnosti intelektualnog vlasništva u razvoju društva i poslovanja.